“Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu.” (Rimljanima 6,11)

Johnny je bio zarobljenik novca i uspjeha. Čitao je motivacijske knjige kako bi postao samostalan poduzetnik. U pet godina postao je prilično uspješan. Kao poduzetnik primio je mnogobrojna priznanja i uživao je voditi vlastiti posao. Taj je mladi čovjek bio na dobrom putu da postane jedan od najbogatijih izvršnih direktora u Americi. No, i dalje je redovito odlazio u crkvu. Ali njegov način života nije bio onakav kakav bi trebao biti. Johnny se “pretplatio” na zamisli kao što su zabavljaj se žestoko i radi žestoko. Njegov život je u stvarnosti bio oblik ropstva, život na kakav Sotona potiče milijune mladih ljudi. Bilo koji uspjeh koji isključuje Božju istinsku nazočnost u konačnici je osuđen na propast. Kako se Johnny oslobodio Sotoninih okova?

Prihvatio je Isusa u svoje srce. Kada je Johnny prihvatio Isusa, cijeli njegov život se promijenio. Prihvaćanje Isusa u život iskrenim srcem jedini je način na koji se može napustiti ono što ovaj svijet nudi kao zadovoljstvo i ispunjenje te doživjeti rast i preobrazbu u Kristu.

Sklopio je nova prijateljstva. Uz pomoć Svetoga Duha Johnny se sprijateljio s pravim kršćanima. On se sada okružuje ljudima koji teže k Nebu. Oni svakoga dana ohrabruju jedan drugoga na tom putu prema gore. To ne znači da takvi moraju okrenuti leđa svojim bivšim suradnicima. S njima treba podijeliti životne promjene koje su učinili i razloge zbog kojih su ih učinili.

Nije se pretvarao i živio lažnim životom. Počeo je odlaziti na redovita proučavanja Biblije i provoditi kvalitetno vrijeme s kršćanskim prijateljima. Kako je Krist u njemu rastao, on je shvatio da je polako postajao mrtav grijehu, a da je počeo živjeti za Krista. “Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu.” (Rimljanima 6,11)

Zbog toga što Bog sve zna, mi Ga ne možemo zavarati. On poznaje naša srca. Pretvaranje da smo kršćani neće vas odvesti u Nebo. Odlaženje u crkvu jednom tjedno nije dovoljno. Mi moramo živjeti životom sličnim Kristovom, a ne obmanjivati se lažima koje nam oslikava Sotona.

Razmislimo: Vozimo li se trenutno na Sotoninom brodu za prijevoz robova? Ukoliko je tako, zašto? Kako nas Bog može upotrijebiti da pozovmo nekoga da naslijedi obećanje namijenjeno njemu ili njoj?

Patrick Desire i Jahmel Weary