Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada." (Ivan 6,35)

Među nazivima koje Krist sam sebi daje, onaj o kruhu života ima naročiti smisao. Ta živa simbolika kruha bila je poznata Kristovim slušateljima. Ljude je ipak prenerazilo to što ju je Krist primijenio na sebe. Ova simbolika potječe od hebrejske Pashe i Blagdana beskvasnih kruhova kao i od događaja kad se Krist pobrinuo za gladno mnoštvo nahranivši ga na čudesan način kruhom i ribom (Ivan 6,1-14). On im je otvoreno rekao da su kruhovi i ribe, kojima je nahranio mnoštvo, zadovoljili samo njihovu tjelesnu glad i to tek trenutno. Oni će opet ogladnjeti. Ali jesti Kruh Života nešto je sasvim drugo. On daje trajnu sitost. Kruh Života sadrži sve hranjive sastojke neophodne za duhovni život, zdravlje i vitalnost.

Ivan daje u svom evanđelju istaknuto mjesto slici kruha koji prikazuje Isusa. Deset puta spominje Isusa Krista kao Kruh Života. Ivan na neponovljiv način slika Krista kao životodavni Kruh s Neba koji zadovoljava našu duhovnu glad. Krist nije samo Kruh koji da je sitost. On je "Kruh Života". Govoreći o sebi, Isus je rekao da "Sin ima život u sebi" (Ivan 5,26). Njemu je svojstvena sposobnost davanja života svima koji Mu dolaze vjerom.

Zemaljski kruh postaje koristan i održava život tek kad se pojede, svari i preradi. Slično tome i Krista, živi Kruh s Neba, moramo do kraja pojesti, svariti i usvojiti u svoj karakter. Kristovi sljedbenici moraju bez prestanka njegovati svoj duhovni život hraneći se Kruhom života.

George W. Brown