Primjenjuje li se isto poimanje i u karanteni?

Društveno razdvajanje, ili socijalna distanciranost, i zastoji čitavih zajednica i zemalja, duboko su utjecali na svakodnevne postupke u radu i školovanju, na ono što činimo u slobodno vrijeme, kako obožavamo, kamo putujemo (ili ne putujemo!) i što radimo kao svjetska zajednica.

Sve se to uvuklo i u crkveni život. Bogoslužja i molitveni sastanci otkazani su bez datuma ponovnog zakazivanja, a pristup crkvenim građevinama je ograničen. Osporava se osobna sloboda i odlučivanje. Granice zemalja su zatvorene, zrakoplovi su prizemljeni, brodovi ne mogu pristajati, vlakovi su zaustavljeni, a mnogi ljudi ostali su kilometrima daleko od kuće. Umjesto da se u ovim kriznim uvjetima udružujemo, strah od zaraze i bolesti udaljuje ljude jedne od drugih. Pandemija virusa COVID-19 odnijela je tisuće života po cijelom svijetu, a voljeni im čak nisu mogli doći na sprovode kako bi ih oplakali.

Poziv na buđenje

Ova pandemija je poziv na buđenje na dubokoj egzistencijalnoj, gotovo apokaliptičkoj razini. Znanost, bogatstvo, tehnologija i vlasti nisu uspjeli spriječiti širenje virusa COVID-19. Iako medicinska znanost može upravljati simptomima, ona ne može izliječiti bolest. Odjednom se našlo pogođeno sve ono što nam obuzima vrijeme i misli: škola, posao, društvene navike, zabava, kupnja i — što je još ozbiljnije — sloboda kretanja i druženja. Nezaposlenost je postala zapanjujuća, a zdravlje i životi dovedeni su u pitanje. Kad se sve zbroji i oduzme, suočeni smo s time tko je i što je doista važno.

Morali smo pronaći nove načine učenja i rada. Morali smo pronaći druge načine suradnje i skrbi za starije i ugrožene u našim obiteljima i zajednicama. Sve nas to izaziva da ponovno upitamo Isusa: “A tko je sad moj susjed, moj bližnji?” (vidi Luka 10,29)

U usporedbi o dobrom Samarijancu, prvi koji je naletio na polumrtvog čovjeka zadržao se na pristojnoj udaljenosti i prošao pored njega na drugu stranu. Sljedeći koji je naišao također je zadržao društvenu udaljenost. Obojica su imali rasporede koje su trebali slijediti, u skladu sa stanjem u životu i prema njihovim društvenim odgovornostima.

Bez imalo razmišljanja o vlastitoj sigurnosti, malo vjerojatni junak u ovoj drami odgovorio je iz sažaljenja. Kad je učinio sve što je mogao, u vremenu koje je imao na raspolaganju, povjerio je potrebitog čovjeka gostioničaru da on nastavi svoju skrb, uz obećanje da će po povratku izmiriti račun.

Stvaralačko traženje odgovora

Odgovor na pitanje: “Tko je moj susjed?” možemo naći na bezbroj načina. Svaka nevolja i izazov poziv je na stvaralačko služenje. Svaka potreba postaje prilika za odgovor. Mladi ljudi koji su “digitalni domoroci”, stvaralaštvo rođeno iz Božjeg Duha i mladenačke energije pronaći će svježe načine kako ljubiti bližnje u vremenu društvenog razdvajanja. Svatko može učiniti bar nešto.

Bog je povjerio naše susjede našoj brizi — bilo da su u susjedstvu ili udaljeni od nas klikom miša. Bog nam je dao sve potrebno za izvršenje tog zadatka — darovitost, kreativnost i svojega Duha.

A kakvoj li smo samo kreativnosti svjedočili! Dostava ili podjela hrane za starije i nemoćne, unatoč tome što su u karanteni; izrada video uradaka koji snaže vjeru; ohrabrivanje usamljenih baka i djedova; pomaganje djeci; izjašnjavanje protiv rasizma i ksenofobije; priređivanje internetskih bogoslužja i molitvenih sastanaka; šivanje šarenih maski za lice… i još mnogo toga.

Stvaralaštvo najbolje uspijeva pod ograničenjima. Nijedan napor nije uzaludan kad provodimo Božju volju. A kad se Krist vrati — prije nego što bi itko mogao pretpostaviti — možete biti sigurni da će pronaći svoje vlastite kreativne načine za podmirivanje preostalih nepodmirenih računa.

Lisa Beardsley-Hardy, voditeljica Odjela za odgoj i obrazovanje Generalne konferencije Crkve adventista sedmog dana, Silver Springs, Maryland, Sjedinjene Američke Države.